UTISCI

Nakon svih ovih godina

U stvari, nakon samo dve. Godine. Čitava večnost. A nije da nisam želeo. Ali se nije dalo. A i ja sam se pretvarao kao da mi je svejedno. Doduše, za te dve godine bilo je nekih drugih susreta, nekih novih, i nekih ponovnih viđanja… Proradila bi poneka iskra, sevnula varnica ali, priznajem, ništa nije uspelo da razbukta plamen strasti ili probudi neku novu ljubav.

Ponekad tek, kao slučajno, do mene bi doprla neka vest, zalutala poneka slika. Slike koje su ostale u mom sećanju, u mom srcu, ljubomorno sam čuvao za sebe. Do novog susreta. Za taj, ponovni susret sam se pomno i pažljivo pripremao, kao gimnazijalka za matursko veče… Trudio sam se da me ne obuzme euforija, da obuzdam osećanja, pravio se da ne brojim dane, sate i minute slatkog, najslađeg iščekivanja. Pokušavao sam da ostanem hladne glave, predvidim sve, da pažljivo isplaniram svaki detalj, maštajući o trenutku u kojem ćemo se sresti. Uz neizbežne sumnje – hoće li me uopšte prepoznati? Hoće li i sad biti onako jedinstveno i neponovljivo kao prošli put?

Naravno, život je daleko od niza pažljivo planiranih epizoda čija scenarija ispisujemo u sopstvenim maštanjima i razmišljanjima. Život je… Da se živi. Da se skija. I da iznenadi. Kao ovog puta. Sve sam mogao da pretpostavim, ali da ću naići na takav doček, to nisam ni sanjao! Došao sam umoran, ali raspoložen, sa osmehom na licu. Nestrpljiv, željan iste one pažnje, nežnosti i topline kao pre dve godine. Željan i spreman da i sam uzvratim, još i više. Dočekala me je ledena oluja! Crna rupa ignorisanja i potpune nezainteresovanosti za moju, u tom trenutku slomljenog srca i beznadežno deprimiranu, malenkost. Sve što sam brižljivo pripremao i planirao palo je u vodu. Svi moji pokušaji da se ponovo dopadnem, „da se vratim u igru“, šarmantni gestovi i izrazi neskrivene naklonosti, padali su kao pahulje svežeg snega razvejane olujnim vetrom. Cela dva dana sam bio lud. Od neuzvraćene ljubavi, od ljubomore, od zavisti.

Nervozan kao lav u kavezu, razmišljao sam o tome gde sam pogrešio, pokušavajući da shvatim kako, zašto? Bez odgovora.

A onda, trećeg dana… tog famoznog trećeg dana, kojeg se svi skijaši koji drže do sebe, paze kao da im je na skijama ne prvi dan, nego prvi put, dogodilo se čudo! Ravnoteža u svemiru ponovo je uspostavljena. Moje dve dame, moje dve velike ljubavi, ponovo su mi se ponudile u svoj svojoj raskoši i lepoti. Doduše, isprva pomalo rezervisano, gotovo stidljivo, hladno čak. Ali, kako je vreme odmicalo a naš susret se bližio kraju, uzajamne naklonosti i strasti razbuktavale su se nanovo, da bi poslednjeg dana, pred rastanak, kulminirale. U predivan skijaški dan, optočen suncem, umotan tragovima skija svud uokolo, i na stazama i van njih, po mekanom, suvom, divnom snegu kojeg je bilo kao u bajci. Najlepši beli poklon na svetu! Dan i susret za pamćenje. Možda ste do sad i pogodili, a ja nemam razloga da krijem, reč je o mes deux mademoiselles, Tinju i Val d’Izeru, u kojima smo ponovo skijali prošle sedmice.

Moje lično skijaško savršenstvo u Tinju i Val d’Izeru, ipak je ostalo nepotpuno, zbog dva dana mećave koje sam, umesto na stazi, proveo u apartmanu. Falio mi je i barem jedan spust sa Grande Motte glečera, koji je, na žalost, bio zatvoren; slikanje na „Šupljoj steni” u Tinju. Ali, moglo se uživati i bez toga. Ono bez čega nisam mogao, a morao sam, jeste moje najdraže SkiManijak „odelo”, to jest osoba koja ga nosi a koja je, dugo već, uvek tu, blizu mene.

Dovoljno dugo da bez nje nije isto. Priznajem, nedostajalo mi je i još ponešto. Poneko to jest. Nedostajao mi je bratski zagrljaj; zatim, još jedna glava sa šajkačom na sebi; poneko Živeli u kasne večernje sate, poneki krišom uhvaćen i uzvraćen pogled, ovlašan dodir usnama, ukraden baš tu, u Tinju i Val dIzeru. Ali, ne žalim se. Srećan sam, bez obzira na sve, jer smo se, moje dve dame i ja, ipak rastali u ljubavi, uz neizrečeno obećanje da do narednog susreta neću čekati dve godine. I nadu da će sledeći susret avec mes deux mademoiselles biti baš onakav kakav je i u mojoj mašti; da će novi susret doneti sve ono čega ovog puta nije bilo i svi oni koji ovog puta nisu bili. Neskromno se nadam – savršenstvu. Uostalom, zbog toga valjda svaki pravi SkiManijak i skija?


SkiManijak

IZ ISTE KATEGORIJE